OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE
izdavanja dozvola, ograničeni prijenosni kapaciteti i pro- tivljenje lokalnog stanovništva.Ako se to ne riješi, postoji rizik da se milijarde dolara saveznih subvencija neće pre- tvoriti u smanjenje emisije stakleničkih plinova, kako to predviđa zakonodavac. U najvećim mrežama,poput onih na Srednjem zapadu ili Srednjem Atlantiku, regionalni operator na zastarje- li način upravlja protokom električne energije iz stotina različitih elektrana kroz tisuće kilometara dalekovoda do milijuna potrošača. SVE VIŠE PROBLEMA Kao što je i do sada bila praksa, prije početka izgradnje elektrane lokalni operator prijenosnog ili distribucijskog sustava mora provjeriti da novo postrojenje neće stvarati probleme u mreži. Zato se prije izdavanja elektroenerget- ske suglasnosti izrađuje elaborat optimalnog tehničkog rješenja priključenja elektrane na mrežu (kod nas poznat po kratici EOTRP).Ako se u tom elaboratu, koji je složena analiza mreže, koja uzima u obzir njezino postojeće i pla- nirano stanje i njezinu analizu u svim stanjima relativ- nog odnosa proizvodnje i potrošnje pokaže da mreža ne može primiti novu elektranu, troškove stvaranja uvjeta u mreži za njezino priključenje na mrežu uobičajeno snosi investitor koji elektranu namjerava graditi.Kada operator prijenosnog ili distribucijskog sustava završi postupak iz- davanja elektroenergetske suglasnosti,uzima u razmatra- nje sljedeći zahtjev, dok ostali čekaju. Taj proces bio je prilično rutinski dok su energetske tvrtke svake godine gradile nekoliko velikih elektrana na ugljen ili plin, ali se raspao kada se broj projekata vjetro- elektrana i sunčanih elektrana naglo povećao u posljed- njem desetljeću, potaknut padom troškova i državnim odlukama za čistu energiju, a sada i velikim saveznim subvencijama. Za izradu tolikog broja EOTRP-ova nema na raspolaganju dovoljno inženjerskog kadra, žali se tvrt- ka PJM, mrežni operator koji sada ima 2700 zahtjeva za izdavanje suglasnosti, uglavnom za sunčane elektrane i vjetroelektrane, a to je utrostručenje u samo tri godine. Prije dvije godine tvrtka Silicon Ranch zatražila je suglasnost od operatora PJM za tri sunčane elektrane od 100 MW za izgradnju na zemljištu koje će otkupiti od lokalnih farmera. Kako još nema odgovora od operatora, nije izgledno da će projekt biti realiziran do 2028. ili 2029. godine. Investitor je tu u problemima jer mora otkupiti zemljište prije dobivanja suglasnosti, a može se dogoditi i da je uopće ne dobije. Osim toga, problem je i s nabavom opreme i lokalnom zajednicom kojoj je obećano ulaganje, a onda se godinama ništa ne događa.
Potencijalno veći problem za sunčane elektrane i vje- troelektrane je taj što je na mnogim mjestima širom SAD- a lokalna mreža već na granicama mogućnosti i ne može primiti nove izvore energije. To znači da, ako investitor želi graditi novu vjetroelektranu, možda će morati snositi trošak stvaranja uvjeta u mreži u njezinoj široj okolici. Zanimljiv je primjer vjetroelektrane u Sjevernoj Dako- ti za koju je od investitora traženo financiranje stvaranja uvjeta u mreži u višemilijunskom iznosu za nadogradnju dalekovoda u Nebraski i Missouriju koji je stotine km uda- ljen od postrojenja. Drugi primjer je iz 2018. godine, a radi se o vjetroelektrani u jugozapadnoj Minnesoti snage 100 MW za koju je investitor procijenio trošak priključenja na mrežu u iznosu 10 milijuna dolara,a nakon izrade EOTRP- a iznos je povećan na 80 mil. dolara i investitor je odustao od izgradnje. To stvara novi problem: kada predloženi energetski projekt ispadne iz reda čekanja, mrežni operator često mora ponoviti EOTRP za druge projekte na čekanju i pre- baciti troškove izrade na druge investitore, što može za posljedicu imati kašnjenja i otkazivanja projekata. To ta- kođer stvara perverzne poticaje. Neki investitori podnose više zahtjeva za elektroenergetske suglasnosti za vjetroe- lektrane i sunčane elektrane na različitim lokacijama bez namjere da ih sve izgrade. Nadaju se da će jedan od njiho- vih zahtjeva doći na red nakon zahtjeva investitora koji mora platiti velike nadogradnje mreže za stvaranje uvjeta za priključenje. RJEŠENJA? Drugi pristup tom problemu je da mrežni operatori ili čak savezne države planiraju nadogradnje prijenosnog sustava i troškove dijele na širi krug proizvođača ener- gije i potrošača, umjesto da pojedini investitori malo po malo popravljaju mrežu u kaotičnom procesu. Kao pri- mjer može poslužiti Teksas koji je izgradnjom dalekovo- da omogućio priključenje na mrežu velikog broja vjetro- elektana ili mreža MISO koja se proteže preko 15 država Srednjeg zapada, u koju će u nove dalekovode biti uloženo 10,3 mlrd. dolara.Takva vrsta proaktivnog planiranja ipak je rijetka, budući da na komunalnoj i državnoj razini ne postoji suglasnost jesu li novi dalekovodi potrebni, a ako jesu, tko treba snositi troškove. Zato je Savezno regulatorno povjerenstvo za energeti- ku (FERC) prošle godine predložilo dvije reforme za racio- nalizaciju povezanosti mreža (interkonekciju) i poticanje mrežnih operatora na dugoročnije planiranje. Međutim, sudbina tih reformi je neizvjesna jer je bivši predsjednik Povjerenstva podnio ostavku i ono je sada podijeljeno iz- među dva demokrata i dva republikanca, a za odluku je potrebna većina. Pouka dolazi i iz država Massachusetts i Maine u koji- ma je zakonodavac ponudio velike poticaje za male sun- čane elektrane. Za nekoliko mjeseci operatori distribucij- skih sustava zatrpani su zahtjevima, tako da su stotine projekata morale biti odgođene. ■
Izvornici 1 ... https://www.nytimes.com/2023/02/23/climate/renewable-energy-us- electrical-grid.html 2. ... https://www.eia.gov/todayinenergy/detail.php?id=27152
60
EGE 1/2023
Powered by FlippingBook